|
Veza između mene i starijih žena nešto je što ni dan danas ne mogu objasniti, ali eto, događalo se. Ono, 2-3 godine starijih, pa sve do puno većih razlika. Dok sam bio mlađi ta privlačnost je bila obostrana. Ne znam što su one vidjele u meni, ja sam u njima vidio osobe koje su mi bile puno ugodnije društvo od vršnjakinja. Iako - nisam se u tome vidio. Da, čak ni tada. Falilo je u tome budućnosti, perspektive. Kad mi je na taj način prošlo puno godina shvatio sam da treba krenuti nekim prirodnijim pravcem.
I krenuo sam. Prema mlađima. Onako, logično mlađima, 2-3-5 godina, kako je valjda najprirodnije. I bilo ih je nekoliko. Nekoliko mučnih i loših veza koje su mi samo potvrdile stare, već poznate spoznaje - s njima puno lošije funkcioniram. Sve ono loše što im ponekad zamjeram zapravo je odraz vremena u kojem živimo, u kojem su se našle u silnom jazu između potrage za vlastitom samostalnošću, sposobnošću i (s druge strane batine) potrage za savršenim supermuškarcem koji će tu istu njihovu samostalnost učiniti nepotrebnom. Sada je i to stalo. Valjda se događa to da im panika otkucavanja vlastitog biološkog sata mojih 38 godina prikazuje kao duboku starost. Sad mi se opet događaju starije. Ili (pazi čuda) vršnjakinje. Od starijih se brzo ohladim, još uvijek se zavaravam idejom da ću jednog dana zasnovati vlastitu obitelj i ne želim više trošiti vrijeme na veze koje će teško odvesti u tom pravcu. Ponekad mi se neka od njih približi nekom čarolijom, nekim znakom koji me malo dirne i razmekša, kad se poželim ipak prepustiti jer nisam od kamena i ne volim samoću, ali se uglavnom ne događa da taj imaginarni znak preživi potpunije upoznavanje. A vršnjakinje su posebna priča... Još uvijek traže nepušače, intelektualce, sportske tipove s vidljivim pločicama na trbuhu... Ali eto, mogu i ja proći, odustale bi od toga jer im se činim baš normalnim i OK likom... Spuštanje kriterija, zadnji trzaji panike čijom bih žrtvom trebao postati baš ja. Ima li negdje na ovom svijetu žena u tridesetima, kojoj su najvažniji dobri odnosi između dvoje ljudi, toplina, povjerenje, poštovanje, podrška, naglas izrečene misli, bliskost, zaigranost, planirani izostanak kontracepcije? Ne znam koliko ću si još pokušaja dozvoliti dok ne proglasim kapitulaciju. Bankrot životnoga cilja. Možda tada uspijem naći nekog s kim bih mogao proživjeti ostatak života u miru, poštovanju, ljubavi. I strasti, ako je još bude. Tada, kada više ne bude planova i ciljeva. Ako se takva osoba može pronaći dvaput u istom životu, jer ja sam ju već sreo. I otrgnuo se od nje. Zbog ciljeva. Zbog fatamorgane.
 |
Skroz osobno 
