| Seks za 10.000 kn |
| Četvrtak, 22 Srpanj 2010 15:21 |
|
Tko? Koga? Moj knjigovođa. Mene. A zašto onda ja plaćam? Ne'am pojma. Zbog silnog zadovoljstva, valjda. Nije li zadovoljstvo platiti toliki novac zbog nečije gluposti, aljkavosti i neznanja vlastitoga posla? Imam obrt, pored stalnog posla, to znate. Mirovinsko i zdravstveno osiguranje plaćeni su mi u poduzeću u kojem radim, za svoj obrt plaćam nešto sitno. Tako je barem bilo do sad. Nisam znao ni da li to plaćam po nekom postotku ili po kategoriji, nije mi bilo niti važno, toliko je to bilo neznatno... Jednom godišnje, kao i svi drugi, pravim poreznu prijavu. I obično dobijem oko 4000 kn povrata poreza ( područje posebne državne skrbi). No, prošle godine sam smislio da mi knjigovođa za obrt iskalkulira veću dobit (iliti - da mi ne odbije sve moguće odbitke) da bih mogao prikazati veća primanja u banci kod eventualnog podizanja stambenog kredita, a što sam tada imao u planu. Što bi mi opet popravilo poziciju u odnosu na iznos kredita, potrebu za jamcima itd. Pa makar ne dobio povrat poreza. Ili čak - i malo doplatio ako treba. I tako smo mi to lijepo i krasno i napravili. Još mi čak i ostane 1.700 kn za povrat.
Početkom tjedna mi je došlo porezno rješenje. I još jedno rješenje, prema kojem moram platiti oko 11.000 kn mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. Na što sam se istog časa naježio. Prvo sam mislio da je neka greška. 11.000 kn je skoro deset tisuća (ili barem 9000) više no što sam plaćao proteklih godina. NIJE greška. To ide prema dobiti. A ona mi je nekih 32.000 kn.
Poludio sam. Daa, možda sam ja to trebao znati. Ali, ipak prije - to je trebao znati moj knjigovođa. Jer ljudi koriste usluge knjigovodstvenih servisa više zbog savjetodavne funkcije iliti podrške oko poznavanja zakona, propisa i tarifa, nego zbog samog upisivanja brojki u neke knjige, te pukog zbrajanja i oduzimanja.
I tako. Godina mi se u trenu pretvorila u financijsku katastrofu... Na trenutak sam pomislio kako bih trebao otkazati odlazak na more... Ali neću. Baš. Previše se tome radujem. Poslije - neka bude što bude. Milici ovo neću ni spominjati, bar neko vrijeme.
A što je najljepše od svega... Očajna situacija vezana uz nalaženje boljeg posla i međuljudskih odnosa na dosadašnjem kaže mi da najvjerojatnije neću tražiti nikakav stambeni kredit. Jer ne znam da li ću za šest mjeseci uopće raditi.
Reklo bi se- dao sam se (sorry na izrazu) izjebati iz čistoga hira.
Odredi kao favorit
Pogleda: 111 Komentari
(4)
|
