| Crtice |
| Četvrtak, 08 Srpanj 2010 23:13 |
|
Još su malo više od dva tjedna do odlaska na more. Love niotkud, osim nekih sitnih računčića od 200-300 kn kakvih sam nekoliko odaslao klijentima u proteklih tjedan dana. Plan je jednostavan... Platiti samo najnužnije režije... Sve ostalo je u fondu za GO. Smještaj je free, frend mi je na korištenje ustupio stan u crnogorskom primorju. Transport je jeftin, LPG iliti auto-plin. Bez klime, ali preživjet ćemo, valjda. :))) Auto je danas pregledan, promijenjeno ulje... Zelenko je spreman, kažu. Nakon povratka bi moglo biti malo čupavo, no - zato nabijam prekovremene u firmi, to će mi biti u džepu taman nakon mora. A i nije samo da ih nabijam, opravdani su to sati, štancam svoje proizvode da se kolege u najvećoj gužvi ne moraju baviti i mojim poslom. ******** Komplikacija pred odlazak na more su jedni svatovi... Financijska komplikacija, jel... Svadba momka koji mi nikad nije spadao u 1A ligu frendova, no - na kraju je ispao klasa za sebe. Jedan od onih za koje dojam kaže da će potrajati. I još jedna komplikacija, ono što nikad prije nisam učinio... Želja mi je da tamo budem s Milicom. Neobjašnjiva želja, bazirana na predosjećajima, vezanim za nju, ali i tog momka i neku njegovu ulogu u mom životu. Bumo vidli. ********* Tri su mjeseca otkad sam bacio pljuge. Zaluta mi ponekad neka čudna misao, ono, sad bih rado zapalio. Možda jednom, dvaput mjesečno mi to padne na pamet. I uplaši me. Uplašim se da se te misli više neću moći riješiti. No, za pol sata više se i ne sjećam ni tog straha, niti njegovog uzroka. ********* Jedan kredit mi izlazi slijedećeg mjeseca. Osjetit ću to, pozitivno. Još jedan mi ističe krajem godine. Nakon toga trebat će odlučiti što dalje. Da li se i dalje izvlačiti do pozitivne nule, za slučaj gubitka posla (koji je veoma izvjestan, uzevši u obzir gadosti koje nam serviraju i moju izrazitu, neskrivenu odbojnost prema njima), ili ipak odlučiti ostati, prodati dupe za solidan novac koji tamo zarađujem... Tada bih možda odlučio i dalje gristi u kredite. Za neki bolji auto, ili možda stan... Ne znam da li bi moji živci to mogli podnijeti. Milica kaže "Daleko je kraj godine, još ćeš se ti više puta predomišljati..." . U pravu je. Raspoloženja mi se mijenjaju ovisno o situaciji na poslu. Pokušavam biti flegma, no ne uspijeva mi. A i kako bi, uz video-nadzor i potpisivanje izjava o greškama? ********** Eto, lipi moji... To je to. Puno se radi, nema me nigdje. A i neke poludogovorene kave vise u zraku... Jbg, Ljubinka... Nije da ne mislim, već ne uspijevam. :)
Odredi kao favorit
Pogleda: 86 Komentari
(2)
|
