| Inventura |
| Utorak, 29 Prosinac 2009 18:59 |
|
Ovo su dani brojanja, vaganja, mjerenja, zbrajanja, oduzimanja... Nešto od toga na poslu, a nešto u meni... Pa, iako nisi bila istaknut, najznačajniji a ni previše pozitivan dio ove moje godine, još uvijek si tu... Možda ne svake minute ili sata, ali još uvijek svakoga dana. Zajeban je ovaj blog, taj neki uvid kojeg mi on daje... Uvid u živote, tek jednim dijelom konkretan, ali kad ga upotpunim razmišljanjem, percepcijom, imaginacijom... Kao da sam tu negdje iznad tebe. Kao fakin' dobri duh gledam te, pratim, osjetim... Ne pitam nikoga o tebi, nitko mi ništa ne govori... Ali i ne mora. Pogledam malo tko mi je danas sve došao ovdje, nekad te vidim češće, nekad rjeđe. I gotovo uvijek znam. I što je, i kako je. I onda, nedugo nakon ružnih riječi, vidio sam te ovdje u poodmaklim noćnim satima, zavirila si s dalekog mjesta, gotovo da sam vidio vas dvije kako sjedite uz tu čašu predubokih noćnih razgovora... I znao sam da baš i nije dobro. Dvije poruke u puno-puno mjeseci... Prvi put si me tražila, trebala... Drugi put više nisi. Često sam blizu, ali šmucam se okolnim putevima... Ne želim te sresti, ne želim te pitati kako je... Želim te ostaviti samu, da sama cimneš, povučeš, kreneš, u nekom boljem pravcu. Ili da popločaš tu stazu kojom sada kročiš... Ali, znaš... Mi sa strane u taj pločnik baš i ne vjerujemo.
Lako je nama... Gledamo hladno, realno, kroz prizmu gole logike, razuma, činjenica... Zaboravljamo da si ona koja uvijek daje cijelu sebe. I možemo te jedino pustiti, sad tek znam. Koliko god nas nešto boljelo ili smetalo. Ne možemo upravljati tobom. Moraš sama. Vjerovati, ulagati, pokušavati, odlaziti, štogod. Sama. Možda onih šest mjeseci nikada neće proći. Možda te ja više nikad neću vidjeti. Ali neka. Znam da si živa, vidim te ovdje. Zaviriš, pročitaš, znaš... Ja složim par kockica i pretpostavki, pa znam i ja. Barem otprilike. Neću ti porukom čestitati Novu godinu. Ne bih rado dobio onakav suzdržan odgovor, koji mi kaže da je vjerojatno opet ono drugo. Ovdje ću. Želim ti puno, puno mira. I topline. Sve ono što i sebi želim. Možda se slijedeća godina osmjehne nama bikovima. :) I drago mi je što sam te sreo, što znam da postojiš. Bez tebe bi sve ovo bilo puno teže i beznadnije. Lijepo je znati da na svijetu ima i onih koji tako jednostavno, otvoreno i predano - vole. Sretna ti Nova godina. :)
Odredi kao favorit
Pogleda: 182 Komentari
(0)
|
