Drago moje većinsko žensko čitateljstvo, želim vam sretan Dan žena. Ak' vas taj datum zanima.

Eh, ti tamburaši... Što sam stariji, sve me češće "zakače"... Pa, iako su mi rock i srodni pravci još uvijek br.1, ne mogu ne naježiti se na neke tekstove jer gađaju baš nisko... Tamo gdje treba.

Ili gdje ne treba. 

Kolegica s posla, jedna od onih "drugačijih"... S kojima se uvijek moglo razgovarati na taj neki drugačiji način, o mnogim drugim stvarima osim onog svakodnevnog, površnog kokodakanja... Razvedena od nedavno...

K'o stvorena za anketu...

"M... Jel normalno da cura u friškoj vezi ne pokazuje potrebu za komunikacijom, šta bi ti rekla?"

"Ja mislim da....."

"Osjećam se tako....."

"Ovo mi se sviđa."

"Ovo mi smeta."

"Željela bih da..."

"To me plaši."

"Da, to mi je zanimljivo."

"Volim to."

"Bojim se."

Baš je lijepo kad posao napadne pa naslutiš kraj krizi.

I onda ti crkne auto. Vjerni zelenko, tek treći put u skoro sedam godina a da nije ljudski faktor u pitanju (imao sam problema i sa sustavom autoplina zbog aljkave ugradnje). Ne znam što je, nešto vezano uz elektriku. Znajući koliko pojedini električni i elektronički dijelovi za taj auto koštaju, moguć je raspon od smiješno niske cijene popravka pa sve do nekoliko tisuća kuna.

Kupio sam ga s 21.800 prijeđenih kilometara, sad ima gotovo 160.000. Nešto oko 2000 kn cijene popravaka koji ne spadaju u redovito održavanje za prijeđenih skoro 140.000 km. Navozao sam se s njim. Sad je deset godina star. Da li ću ga uspjeti zamijeniti novijim, ne znam. Nije sad ni važno.

Samo nek on posluži i poslije popravka kao što je do sad služio.

Večeras se dogodilo. Odšlepah ga pred autoservis, sutra ću znati što je. Nadam se. 

Poslah poruku novoj dragoj... Malo prije njezinog kokoš-vremena za spavanje (22:00). Stigao je i odgovor - "Popravi auto brzo! Laku noć".

Da, brzo...

Slijedećih deset dana očekujem užasnu gužvu u poslu, počinje već danas. Iliti sutra, zapravo. Kad se probudim. :))) A to sam priželjkivao već duže vrijeme, jer - stanje s lovom je katastrofično. Bilo je već krajnje vrijeme.

Ova situacija s tim curama me je zatekla jako nespremnog. Kao i uvijek, prvo bude ništa-ništa-ništa pametnoga mjesecima, onda se dogodi da moram izabrati pravac, jer baš i ne volim "sjediti na dvije stolice". Ona druga uopće nije sporna, s njom možda ništa i ne bude, to se sad ne zna. Primjetio sam da joj nije bilo mrsko što sam se ponovo javio. Ali znam da neću moći ni pokušati dok sam ovdje gdje jesam. S ovom svojom pravničkom enigmom. U čije pozitivno odgonetanje ne vjerujem.

NE SNALAZIM SE DOBRO. Vidi se to, ha? Poslije onih samoanaliza u postovima od nedavno, stalno razmišljam o tome da li bih mogao kod sebe mijenjati nešto. Tu ste i vi krivi, daaa... :-p