| Blogojavljenje5 |
| Ponedjeljak, 10 Kolovoz 2009 13:45 |
|
Dvaput sam nasolio dupe na ovom godišnjem. Dovoljno. I nije mi neki gušt samom, no ne bih ni ja baš bio zadovoljan da se vratim doma neslane Bezguze (ponovo aktualno ime vlastite mi pozadine, otkad sam pao na 90 kg tjelesne težine). Moja domaćica je bila skeptik u vezi nalaženja puste plaže u špici sezone. No, snađoh se. Ližnjan, kamenje, svega nekoliko ljudi na 100 m. S moje lijeve strane dva vremešnija toplessa, s desne jedan mlađi. No, s lijeve strane se dobro čuje razgovor. O bolestima, tragedijama, liječnicima i bolnicama. Nisam više mogao izdržati, prebacih se s druge strane zaljeva. A tamo je bilo taman. Bilo je ljudi, no ne previše, mjesta u šumarku koliko ti srce želi, hladovina dobra. Za ovakve sir-bijele idealno. Moja domaćica je gostoljubiva. Moram to reći. Jerbo nije dobro primila šalu od neki dan. ;) Budući da ja ne volim da se stalno titra oko mene, taj odnos je taman izbalansiran. Na slici: jedan od kućnih ljubimaca moje domaćice I tako... Sutra idem nazad. Moram još pogledati kojim putem, ne da mi se ići brzim autocestama, nema mi tu gušta. Neću vam se više javljati. Za kraj poslušajte moju himnu za vožnju po brežuljcima... Pjesmica koja je bila non-stop na "repeat". Ništa lagano, za divno čudo.
Odredi kao favorit
Pogleda: 252 Komentari
(0)
|
