|
Ponedjeljak, 10 Kolovoz 2009 12:45 |
|

Dvaput sam nasolio dupe na ovom godišnjem. Dovoljno. I nije mi neki gušt samom, no ne bih ni ja baš bio zadovoljan da se vratim doma neslane Bezguze (ponovo aktualno ime vlastite mi pozadine, otkad sam pao na 90 kg tjelesne težine). Moja domaćica je bila skeptik u vezi nalaženja puste plaže u špici sezone. No, snađoh se. Ližnjan, kamenje, svega nekoliko ljudi na 100 m. S moje lijeve strane dva vremešnija toplessa, s desne jedan mlađi. No, s lijeve strane se dobro čuje razgovor. O bolestima, tragedijama, liječnicima i bolnicama. Nisam više mogao izdržati, prebacih se s druge strane zaljeva. A tamo je bilo taman. Bilo je ljudi, no ne previše, mjesta u šumarku koliko ti srce želi, hladovina dobra. Za ovakve sir-bijele idealno. |
|
|
Subota, 08 Kolovoz 2009 19:14 |
|
Podnaslov - nevjerojatno ali istinito. :D Još se ne okupah. Do sad sam se radije družio, ali sam danas ipak htio otići kasnije poslijepodne. Kao, prvo ću malo odspavati, pa ću onda. Probudih se u pol 8. :)))) Otići ću sutra. Možda i dvaput, jer predviđaju kišu u ponedjeljak. Jednom sigurno. Sinoć sam si dozvolio glupost, otud i ono raspoloženje. |
|
Petak, 07 Kolovoz 2009 01:07 |
|
Cesta mi je dosadila taman na vrijeme. Dovezoh se do Pule i tu bacam sidro. Možda mi je dosadilo jer sam od Zadra do Rijeke vozio autocestama A1/A6, a ja baš i nisam ljubitelj dosadne i jednolične vožnje. 
|
|
Četvrtak, 06 Kolovoz 2009 01:16 |
|

Pogled s balkona na Pujankama danas je ostao iza mene. Na žalost, ne bez problema. Momak je ipak ljubomoran. A ja znam da nema razloga, gledao sam i slušao tu curu koja je baš skroz i jako njegova. Valjda je to neki strah. Strah od gubitka... Nadam se da će se sve to riješiti, glupo bi bilo da strah sjebe vezu dvoje jako ispravnih ljudi. Moj nomadski odmor se nastavlja. Večeras sam već bio u Zadru. Uspio naći prenoćište za jednu noć. A onda smo malo ljudikali ja i Missillusion, udobno zavaljeni uz dvije pive ispred sebe... Nekoliko sati. |
|
Utorak, 04 Kolovoz 2009 15:50 |
|

Baš je lijepo voziti kroz Bosnu. Vijugave ceste, lijepi krajolici... Osobito onaj dio od Travnika, preko Bugojna do Tomislavgrada. Možda ima i ljepših krajeva negdje drugdje u Bosni, ali ovo mi je najkraća i omiljena ruta do Splita... Krenuo sam u rano jutro, oko 5 sati. U pol osam sam u Žepču pojeo burek i popio kavu, pa nastavih dalje. Napravio sam jednu grešku, nisam do Bugojna išao malo dužim putem, već sam skratio onim već poznatim preko Novog Travnika, iako su radovi u tijeku. Šljunak, prašina, zatvori prozore (majmune), iako nemaš klimu u autu... |
|
|
|
|
|