Home Little lives - Tri međupriče -
- Tri međupriče -
Ponedjeljak, 06 Srpanj 2009 16:55

2006. bila mi je veoma dinamična godina. Imao sam volje za sve moguće oblike druženja među spolovima. :))

Nakon Kraljevne opet sam uzeo predah. Odmor od očekivanja. Iako ne od prve.

Tada su mi se dogodile tri manje bitne priče. Manje bitne jer sam ih ja tako doživio, iako je jedna od te tri osobe bila poprilično ozbiljna. No, znamo već da veza ne može biti građena jednostrano. 

***

Prije svega sam se našao na kavici s ženom koja je tada još bila u braku, ali tek formalno. Čekali su se papiri razvoda. Mojih godina, poprilično nabrijana na seks. A ja - u tom trenutku malo manje nabrijan.

Ne mogu se sjetiti da li je to bio prvi ili drugi spoj (mislim da je bio drugi), kad smo se zatekli u prostorijama jedne političke stranke, u večernjim satima. Ona je imala ključ. I tamo se trebalo izdogađati svega i svačega, no u tom trenu nisam bio raspoložen za goli seks. To sam joj i rekao. I da bih radije išao svojim putem. A ona se rasplakala kao kišna godina. I nestala u nekoj prostoriji iza. Zapalio sam dvije-tri cigarete, čekao da se vrati. Vratila se nakon dvadesetak minuta, izašli smo, pozdravili se, svatko je sjeo u svoj auto i to je bilo to. 

Bio sam već na izlazu iz njezinog grada, kad je zazvonio mobitel.  Ona je zvala. Kao, nema više cigareta a ne bi takva uplakana izlazila na benzi da ih kupi. Pa, ako se mogu vratiti, ona bi bila zahvalna. 

 

Znao sam da je to fora, naravno. Valjda mi je bilo dosadno pa sam se vratio. Kupio joj pljuge, pa sam malo sjeo u njezin auto razgovarati. Tema je naravno bila zašto i kako sad ja samo tako odlazim. Uz plač. Krokodilske suze, uvježbane. Ono, moš mislit plača zbog nekog koga poznaješ svega par sati...

U jednom trenutku joj je stigao SMS. I reče mi tad da je stan slobodan, pa ako hoću... A stan je bio iznajmljeno ljubavničko gnijezdašce koju su iznajmili dva para preljubnika, dijelili troškove. A ona je bila dobra s nekim od njih, pa je povremeno mogla dobiti ključ gratis.

Prihvatio sam ponudu, pohvatali smo se već u liftu zgrade.I dogodio se seks, dovoljno dobar i dovoljno strastven. Bila je rastom malo viša od prosjeka i taman ugodno popunjena, bujnija... Seks je bio gušt. 

Ujutro sam se probudio. Sam u stanu, stan nezaključan, ključ u bravi iznutra. Zaključao sam ga i htio ključ ubaciti u poštanski sandučić, no taj je bio razvaljen. Poslao sam joj poruku. Ono, što ću s ključem... Rekla je da ga zadržim, dat ću joj ga kad se vidimo na kavi.

OK, tako je i bilo. Našli smo se na kavi, htio sam joj dati ključ. No, opet smo završili u stanu. I opet sam se probudio sam, s ključem u bravi, iznutra. 

Ne mogu se sjetiti da li se to dogodilo još koji put. Znam samo da sam joj jednom ipak samo ostavio ključ i otišao, sa spoja umjesto iz stana.  

***

Druga priča... Sreli smo se na jednom mjestu na netu, čak nije bila ni iskrica u pitanju. I to dosta mjeseci ranije. Kada sam počinjao tipkati i s Kraljevnom. Budući da je i ovo bilo poprilično ozbiljno i angažirano tipkanje, dosta se i zakuhalo. No, nije mi se brljalo, morao sam izabrati pravac. Nije to bilo preteško, jer sam vidio i fotke i na njoj mi je nešto malo smetalo, ono, toliko da bi mi vjerojatno uvijek smetalo. Neki plačni izraz lica. Na svim slikama. Dakle - takav je i inače. 

Tada sam ju pozdravio, nestao. I imala se je pravo naljutiti na to. I trebala se je naljutiti na to. No, nakon Kraljevne, slučajno smo se opet pronašli, ovaj put na Iskri. I zaključili da smo već tipkali. 

Da ne duljim... Našli smo se na kavi. Moja poznanica tužnog lica uspjela je zaboraviti i oprostiti. Kao što bi valjda zaboravila i oprostila sve, u svojim očajničkim pokušajima iskorištavanja zadnjih vlakova. 

Starija od mene, nikad udavana, bez djece... Zgodno građena. Htio sam samo seks. Priznajem. Podrapali smo se u autu, i bilo je to poprilično eksplozivno. I završili kod nje u stanu. 

Trajalo je to kojih mjesec-dva. Nastojao sam joj na sve moguće načine dati do znanja da se ne bi trebala vezati i da stvar ne vidim ozbiljno. Nisam pretjerivao s porukama, kod nje nisam htio spavati s njom, izvlačio sam se na hrkanje. Spavao sam u dnevnoj sobi. Radio sam sve moguće da dobijem nogu. Ali se to nikako nije događalo.  

Obično smo ispili po čašicu nečeg žestokog. Jegera. Toga je uvijek bilo. No, svaki put neka nova količina. Večeras pri kraju boce, slijedeći put malo više. Kao, bile su joj frendice. Čiju posjetu prije razgovora o Jegeru nigdje nije spomenula.

Trebalo joj je dosta dugo da me otkači. Uspjela je. Tada sam sebi rekao "Ajd, svaka čast. Skužila je konačno."

Na žalost, znala je za blog. Otkrio sam joj se. I bila je to prva osoba koja me je provocirala na njemu. I to poprilično dugo. Sve dok ju nisam uspio nekim postupcima otkriti. Tada sam joj zaprijetio, kao i nekom koju godinu poslije, da će priča o njoj osvanuti pred tisućama ljudi. I tada je prestala.

Inače, ne volim takve igrice kakvu sam priredio njoj. Nisam još puno puta u životu to napravio. Da, znao sam se našaliti sa kokama-samoubojicama, ali nikad dugotrajnije. Bolje je sve reći, onako kako jest. Ali eto - tada to nisam tako napravio. Čekao sam da sama skuži. Na njezin manjak samopoštovanja odgovorio sam manjkom poštovanja. Kako to uglavnom uvijek i biva.  

Manjak samopoštovanja je jako neprivlačan.  

***

Treća priča nije s neta. Dogodila se u mome gradu, valjda iz puke dosade i obijesti. Vidio sam jednog dana auto s natpisom o prodaji zalijepljenim na staklu zadnjih vrata, s brojem mobitela. 

Budući da sam vlasnicu znao iz viđenja, a u malome gradu svi sve znaju, znao sam i da je udovica. Niža plavuša bujnijih, lijepih grudi. Mojih godina.I poslao sam SMS. Kao, auto je OK ali vlasnica mi se još više sviđa. 

Dobio sam i odgovor. Prvo nevjericu jer je mislila da ju to netko poznat malo *ebucka, tek kasnije je shvatila da je to baš ono što je i pisalo u poruci. Da je to netko tko se malo upucava na neuobičajen način. Tad smo se i čuli. I pao je dogovor za spoj. Iste večeri.

Došao sam u grad malo ranije. Na dogovoreno mjesto. Ali, stigla mi je poruka... Da je sama kod kuće i da bi mogao doći do nje. Mislim, na kakve su sve stvari spremne te žene? Ili, po čemu smo to mi muški gori od njih? Zvati nekoga koga nikad nije vidjela u stan, čak i bez nekih razgovora za upoznavanje?

Otišao sam, bilo mi je to zanimljivo. Pohvatali smo se u stanu nakon 20 minuta razgovora, pola popijene kave...  Ali, stariji sin je trebao doći kući svakoga časa. Pa smo nas dvoje sjeli u auto. I završili na poljskom putiću, "prtenjaku" iliti "jebodromu". Da, iste večeri. 

Nastavilo se to u slijedećih mjesec-dva. Kad se moglo, kad su djeca bila kod baba i djedova, bio sam kod nje, znao i prespavati. A budući da sam o njoj već ranije čuo razne priče, nisam ju baš ozbiljno shvaćao. Ne, nisu mi priče važne. Samo osobni dojam. A on je bio loš. Žena nesposobna za neku emotivnu, duhovnu bliskost, s kojom su razgovori bili poprilično banalni. A svoje muškarce je pokušavala zadržati veoma dobrim seksom i izvrsnim kuhanjem. Toliko je dobro kuhala i non-stop nudila nečim da bih nakon godinu dana s njom vjerojatno imao 120 kg. No, to mi nije bilo dovoljno. Nakon nekog vremena i dobar seks je postao previše banalan. Nisam joj se javljao nekih tjedan dana, onda sam joj poslao poruku da ja to više ne bih. Odgovorila mi je da je skužila i sama. Kasnije sam saznao da sam već tada dobio i zamjenu.  

Jednog dana, dosta nakon toga, sjedili smo nas četvorica poznanika uz pivu. Za jednog sam već od prije znao da je bio zabrijao s njom. Dosta prije mene. Ispostavilo se da od nas četvorice zapravo samo jedan NIJE.

U nekoj morbidnoj zajebanciji, prenio sam taj slučaj na malo širi uzorak, punoljetnu mušku populaciju vlastitog mi grada. I naježio se od te vlastite zajebancije.

***

 

Svi smo mi zapravo isto. U istoj vreći. Muško, žensko, svejedno. Malo više ili manje "veseli", nekad bez samopoštovanja, nekad kučke ili gadovi. 

No, tradicija ovih krajeva razlikuje drolje i jebače. Drolje su, naravno, nešto više negativno, jebači nešto manje.

Nakon takvih priča, nisam se baš osjećao kao jebač. Zapravo - osjećao sam se više kao drolja. Obična, jebena muška drolja. Nije to bio lijep osjećaj.

Nije mi se više dalo tako.

Možda sa mnom nešto zaista nije u redu. :))

 

Komentari (0)add
Napišite komentar
manji | veći

busy
 

 

PositivePics - Changing the internet into a better place

 

Podrži PositivePics:

Kopiraj KOD BANNERA za

svoj blog ili web-stranicu

Gdje ste?

Ovo je samostalan blog nekadašnjeg blog.hr člana, većim dijelom tek osobna piskaranja, a djelomično i PC i ICT svaštara pisana svima razumljivim jezikom. 
 
1971blog