| - Divljanje - |
| Srijeda, 24 Lipanj 2009 22:50 |
|
Nakon što nisam postao serviser, ostadoh poprilično sjeban. Bacio sam se "grlom u jagode", valjda da si lakše odvojim misli od bedova... Nije nešto čime bih se ponosio, sad kad se sjetim malo mi se i smuči... Tada sam upoznao i sadašnju frendicu. Kastanjetu od milja, ilit Castaneu. Virtualno ime, dakako. S njom popih friendly kavu. Sviđala mi se ta cura tada, a bio sam svjestan da nisam nizašta, ono, očigledno sjeban, nemiran, svakakav. Pa nisam ništa ni pokušavao. Kasnije smo oboje započeli neke veze i to druženje provukli kroz nekoliko njih, mojih i njezinih. I tako smo i ostali frendovi. Uh, jbt... Već četiri godine. :)) Jednom, par godina kasnije, upitao sam ju kako sam joj tada djelovao... Rekla je "Grozno! Očajno!". :))) Mislim da sam u to vrijeme imao po dva spoja tjedno. Ili bar jedan. I jedino što je bilo važno jest da ih odvedem u mrak. U mraku se tada svašta događalo.
U sjećanju su mi ostale tri pričice... Jedna o drapanju u autu, kad je žena zavapila "Uh, kemije! Hoću te!"... I dan-danas mi je smiješno kad se sjetim tog trenutka. Kemija kao lajtmotiv svemira. Tjelesno. I ništa drugo nije važno. Druga je jedna čudna situacija, kad sam cijelu večer s curom pričao o ozbiljnim temama, promijenili smo dva birca... I ni malo se nisam približavao cilju. Nije mi išlo, uopće. No, kad smo sjeli u auto, odvažio sam se poljubiti ju i završili smo u mraku. Taktika zapravo uopće nije bila potrebna. Ponekad se naježim od tih čudnih ženskih psiholoških profila. :)) No, da ne bi cijeli post bio poput "Tri plavuše s benzinske pumpe", mora se tu i nešto malo više opisati, zar ne?
Mjesto radnje - Iskrica. Naravno. Kraljica iz obližnjeg grada... Jedno poprilično kratko, ali učinkovito dopisivanje. Mislim da sam u istoj večeri završio kod nje u stanu. Ono, ustao od kompa, sjeo u auto i odvezao se k njoj. I tu je započelo nešto kao mini-veza. Krevetska. Ono što je bilo najzanimljivije u cijeloj toj priči - znao sam ju od prije, ono, iz viđenja. I nikad mi nije bila ni simpatična. Novinarka, feministica. Ništa od toga meni zapravo nije odbojno, čak naprotiv, ali stil njezinih javnih istupa mi je bio mrzak. Ni njezin izbor (čudnih) parfema mi se ni malo nije sviđao. Ali eto... Tada mi valjda ništa nije bilo važno, osim dobiti one stvari, jel... Da se ne izražavam sad tu. Skroz sam zaglibio u neki svoj mrak, rastrojenost... Bilo je to pravo divljanje zdrmanog čovjeka. Da li je godilo? Nije. Tek me je odvuklo od nekoga o kome sam stalno razmišljao. Od "serviserke". A sa spomenutom kraljicom sam završio tako da mi se jednog dana jednostavno više nije dalo. I napisao sam joj to u poruci. Nije ni nju to ne znam kako pogodilo. Srećom. Divljanje se postepeno smirilo. Nisam ga ponovio nikad više, barem ne u takvom dezorijentiranom stanju. Imao sam još jedan sličan period, ali sam to tada radio mirnije, svjesno i namjerno. Iz neke sprdnje. Valjda sam i to morao proći. Ali o tome nekom drugom prigodom. ;)
Odredi kao favorit
Pogleda: 196 Komentari
(2)
|
