Čavrljam malo s jednom jaranicom neki dan... O svemu i svačemu. I prevarama između ostalog. Bračnim. Pa se sjetih lika iz jedne nedavne priče napisane ovdje... Ono, žena ga vara, svi to znaju osim njega... A on živi sretan i zadovoljan u svome neznanju.

Pa kaže ona na to: "On mora da je glup. Ili ima očajne prijatelje"

"Zašto očajne prijatelje? Bi li mu ti rekla?"

"Pa naravno, da je moj prijatelj". 

"Ja sam domaći čovjek i tak se ponašam pa me sto puta napadaju da sam svinja i mrcina svakojaka. Najgori su mi oni koji uopće ne rade te grozne stvari, navodno ima tak finih dama da uopće ne piškiju i kakaju. Stvarno nekaj uzvišeno."

Naslov je zapravo pretraga kojom mi je netko danas "sletio" ovdje. Vidim takve posjete ponekad, nije ovo prvi put.

"Reci mi, tražilice, da li mu je stalo do mene?"

Ako postoje razlozi za takve pretrage - vjerojatno nije.  Jer, ako mu je stalo, to se i vidi. Čuje. Osjeti.

"...ako budeš imao volje, napiši jednom post o tome kako ti vidiš druge muškarce, na koji način ti drugačije razmišljaš od njih. znaš ono, kak si rekao da te se ne može uzimati kao primjer."

Pa da. Ne može me se uzimati kao primjer. Može se viriti ovdje, u moje misli, osjećaje, tuge, radosti, ali se to sigurno ne može primjeniti kao neko shvaćanje muškog roda. 

Sjećam se jednog razgovora... "Ma super je cura ta moja prijateljica, ja bih tebe upoznala s njom."

Na to sam ja rekao "Ne bih, hvala. Znaš li ti kakva je ona u vezama?"

"Vidiš, da... U pravu si. Možda je bolje ne petljati se."

Ako razmišljamo na taj način, sasvim je jasno da ni moje viđenje muškog roda ne može biti potpuno. Sve te muškarce kojima sam okružen ja mogu vidjeti samo kroz prizmu prijateljstva, poznanstva, posla... 

Što bih rekao za muški rod, onako generalno? Mislim da smo u prosjeku zapravo puno jednostavniji i jasniji od žena. No, kao što se ni žene nikad neće riješiti nekih tradicijskih (možda čak i prirodom određenih?) stega, isto tako se ni muškarci nikad neće riješiti npr. potrebe da dominiraju na bilo koji način, ili da se loše osjećaju ukoliko ne uspijevaju dominirati.

Za muške osjećaje čut ćete samo u pjesmama. Žene će čuti više ako su nam samo prijateljice. Okolina nameće norme ponašanja od kojih se je teško otrgnuti. Muškarac s premalo "macho" stava često proživljava dugotrajnu krizu identiteta.

Oduvijek se pitam zašto žene vole horrore. Ono, ljigava čudovišta, spooky prizori... Što je u tome privlačno?

Odgovor je veoma jednostavan... Žene imaju hormone. Ženske hormone. Koji im od života prave horror, tako da im ti filmovi dođu kao nešto svakodnevno i uobičajeno. Kao light-zabava.

Uvijek zaboravim na taj čimbenik kad pišem o ženama. Stavke privlačnosti / neprivlačnosti koje opisujem svode se na karakter, mozak i izgled. 

Što je jebena greška. Hormoni su važniji i od karaktera.

A sreo sam raznih hormonalnih čudovišta u životu... Daa, ima žena kod kojih su hormoni manje izražen faktor... Ali ima i onih drugih. 

Silne nesanice, noćne more, glavobolje, nadrkanost, nagle i neobjašnjive promjene raspoloženja...

Mislim, šta ste jadne skrivile da vam se priroda toliko osvećuje? Kako je moguće da tamo neko tjelesno zlo u trenu napravi idiota od inteligentnog, razumnog bića? I što sam ja skrivio da s vama imam posla? :)))